Intervju pukovnika Đorđevića za oglasne novine NSZ
Sreda, 5.11.2008 | Intervjui
Rad na neodređeno vreme je u današnjim uslovima dobio sasvim drugo značenje i radno mesto nije nikome zagarantovano. U Vojsci jeste i šansa je data svima onima koji su dovoljno motivisani i spremni da u jednoj zdravoj konkurenciji to mesto i zasluže.
Rad na neodređeno vreme je u današnjim uslovima dobio sasvim drugo značenje i radno mesto nije nikome zagarantovano. U Vojsci jeste i šansa je data svima onima koji su dovoljno motivisani i spremni da u jednoj zdravoj konkurenciji to mesto i zasluže.
Profesionalizacija Vojske Srbije, koja je u toku, trebalo bi da bude završena do kraja 2010. godine. Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije u najvećoj meri su spremni za to, postoje i budzetska sredstva, ali očekuju veću podršku vladinog i nevladinog sektora u definisanju strategije, kao i medija u promociji vojničkog poziva.
U tom ključu je Ministarstvo odbrane, u saradnji sa Generalštabom Vojske Srbije, tokom septembra izradilo i raspisalo oglas za prijem profesionalnih vojnika u jedinice Vojske Srbije. Trenutno nedostaje oko 2300 pripadnika za popunu upražnjenih formacijskih mesta profesionalnih vojnika, a s obzirom da je fluktuacija velika, Vojska će i u narednim godinama ostati otvorena za mnoge mlade ljude.
O tome smo razgovarali sa načelnikom Uprave za kadrove Sektora za ljudske resurse Ministarstva odbrane, pukovnikom Slađanom Đorđevićem i njegovim saradnicima.
Da bi potencijalni kandidat bio primljen u svojstvu profesionalnog vojnog lica, što znači u svojstvu oficira, podoficira, profesionalnog vojnika, mora da ispunjava opšte uslove koji su propisani odredbama Zakona o Vojsci Srbije, i posebne uslove koje propisuje Vlada i koji će biti propisani novom Uredbom.
Prema opštim uslovima, potencijalni kandidat mora da bude punoletan, da poseduje zdravstvenu sposobnost za službu u vojsci, koja se ocenjuje od strane nadležnih vojno-lekarskih komisija, propisano obrazovanje, da mu radni odnos u državnom organu nije prestajao zbog teže povrede dužnosti iz radnog odnosa i da nije osuđivan na kaznu zatvora od najmanje 6 meseci.
Posebnim uslovima su razrađeni uslovi koji se tiču starosne granice za prijem i stručne spreme potrebne za profesionalnog vojnika, koji će zavisiti od dužnosti koju će obavljati u profesionalnoj vojnoj službi (vojničke ili starešinske) i potreba službe, koje se godišnje ocenjuju na nivou celokupne Vojske Srbije i potom koordiniraju u kadrovski plan koji se pravi na nivou državnih organa i Vlade. Tako za vojničke dužnosti mogu da konkurišu kandidati sa osnovnim obrazovanjem, dok se za starešinske dužnosti traži srednje ili više obrazovanje. Kao poseban uslov predviđa se i bezbednosna provera, koju procenjuju nadležni organi vojne službe bezbednosti.
«Nova Uredba donosi nešto fleksibilnije rešenje, pa je ta granica za obe dužnosti pomerena na 30 godina. Prilikom njenog određivanja smo imali u vidu zakonsku odredbu po kojoj kandidati mogu da ostanu u službi profesionalnog vojnika po ugovoru do 40-e godine, pa je vreme od najmanje deset godina dovoljno dug period u kome vojnik može da napreduje i ostane stalno zaposlen u vojsci. Ako ne ispuni te uslove, ne usavršava se, ne ide na obuke i ne primi se za podoficira, njemu nakon 40-e godine prestaje profesionalna vojna služba, bez prava na penziju. Takođe, razmatrali smo i mogućnost pomeranja te starosne granice. Na kraju smo zaključili da je pomeranje besmisleno, jer je čovek od 40 godina još uvek spreman da se bezbolno uključi u civilni život, a sa druge strane, ima kopču da nastavi kao jedan iskusan profesionalni vojnik, sa stažom od desetak, petnaest godina i stečenim znanjem, obučenošću i iskustvom ispunjava uslove da pređe u profesionalnu vojnu službu i postane podoficir na neodređeno vreme. Posle prvog ugovora on već počinje da razmišlja i formalno ispunjava uslove za prijem u podoficire. U toku službe će se sigurno, ukoliko ispunjava sve norme, pojaviti dobra prilika za njega. Na svakom konkursu koji se otvori on će imati prednost, s obzirom da će oni biti interne prirode i da više nećemo školovati podoficire. Rad na neodređeno vreme je u današnjim uslovima dobio sasvim drugo značenje i radno mesto nije nikome zagarantovano. U Vojsci jeste i šansa je data svima onima koji su dovoljno motivisani i spremni da u jednoj zdravoj konkurenciji to mesto i zasluže», objašnjava pukovnik Saša Trandafilović, načelnik Odeljenja za status i standard u Upravi za kadrove Sektora za ljudske resurse Ministarstva odbrane.
Uredbom o prijemu u profesionalnu vojnu službu uređena je i oblast po kojoj lice može da bude primljeno u svojstvu podoficira po ugovoru. Potrebno je da ima najmanje 4. stepen stručne spreme, da je u svojstvu profesionalnog vojnika proveo najmanje tri godine, da je povoljno ocenjivan u toku profesionalne vojne službe i da mu je prosek ocena najmanje vrlo dobra, da je uspešno završio podoficirsku obuku, da ima preporuku svog starešine i najmanje čin desetara. On se u svojstvu podoficira po ugovoru prima do 35, ali i dalje ima mogućnost da do četrdesete bude primljen u stalni radni odnos kao podoficir, dobije penziju i sve prinadležnosti kao i oficiri i podoficiri koji su u sistemu. Takođe, oni koji su već u sistemu, a stariji su od 35 godina, mogu biti primljeni u stalni radni odnos do 2011. godine.
Bitna novina je i da se u svojstvo profesionalnog vojnika po ugovoru može primiti i civilno lice, odnosno državni službenik i nameštenik koji je već u sistemu odbrane, ukoliko zadovoljava opšte i posebne uslove i ima odgovarajuću stručnu spremu. Sa druge strane, profesionalni vojnik po ugovoru ima mogućnost da nakon 40-e ostane u svojstvu civilnog lica, odnosno državnog službenika i nameštenika, ukoliko se ukaže potreba za tim i ukoliko ispunjava propisane uslove. Naravno, svoju karijeru može da nastavi i u civilnom sektoru, a kada bude zakonski uređen sektor bezbednosti u pogledu formiranja i statusa agencija za obezbeđenje, pripadnici policije i vojske imaće određenije i bolje prilike za zapošljavanje u civilnom sektoru. Staž osiguranja koji je proveo u Vojsci se računa, pa samim tim, nakon određenog perioda ostvaruju i pravo na penziju (s obzirom na beneficirani radni staž može i sa 53 godine kada bude imao 40 godina osiguranja da ostvari pravo na penziju).
Kao uslov prijema se propisuje da je za vreme vojnog roka pod oružjem kandidat osposobljen za obavljanje vojne dužnosti. Oni koji su vojni rok odslužili civilno ne bi mogli doći u obzir. Takođe, novina je i uvođenje stručnog osposobljavanja za profesionalne vojnike, koja podrazumeva upoznavanje okruženja i rad sa ljudima, upoznavanje sredstava koja će da duži... U svojstvu profesionalnog vojnika mogu biti primljene i osobe ženskog pola, koje pored obuke za stručno osposobljavanje treba da prođu i odgovarajuću vojnu obuku, nauče da rukuju oružjem i usvoje osnovna pravila i pojmove potrebne u vojnoj organizaciji.
Za vreme službe profesionalni vojnici imaju beneficirani radni staž i u zavisnosti od jedinice i dužnosti za svaku godinu staža dobijaju od dva do šest meseci na svaku godinu staža.
Aleksandra Bačević
"Poslovi", oglasne novine nacionalne službe za zapošljavanje
Kakva su primanja?
Plata profesionalnih vojnika je redovna i zaposleni u službama za koje je potreban uslov osnovno obrazovanje (kakva je na primer čuvarska) dobijaju oko 25000 dinara mesečno za osnovne funkcije u okviru 40-časovne radne nedelje. U zavisnosti od veština, značaja i jedinica u kojima službuju, dobijaju i uvećanja. Ako je u nekoj od jedinica kakve su npr. vojna policija, izviđački vod pešadijske čete ili specijalna brigada, ta plata je veća čak i do 25%. Uvećanja su još veća ako ima zvanje padobranca, ronioca ili pirotehničara.
«To je blizu proseka u privredi RS. Međutim, taj vojnik treba da zna da ima pravo na besplatan smeštaj, ishranu, radno odelo i plaćen prevoz za svakodnevni odlazak i dolazak s posla, ukoliko ne živi u kasarni.
Kad god je angažovan na terenu dobija nešto više od 1000 dinara za svaki dan, a ako bi se desilo da taj teren traje desetak dana ta suma je još veća. Ako ode na terene koji su malo teži, gde su uslovi naporniji i u kojima postoji rizik (kao što je kopnena zona bezbednosti), dnevnica bude i duplo veća. Tako bi, formalno, vojnik mogao da zaradi i do 1000 evra mesečno, bez troškova za hranu i smeštaj», objašnjava Saša Trandafilović.
Šta kažu vojnici?
Razgovor sa profesionalnim vojnicima po ugovoru, koji su već angažovani u Vojsci Srbije, pokazuje da su osnovni motivi za izbor sigurnost i uređenost vojnog poziva.
Desetar Dejan Stojković iz Beograda je mesar u vojničkom restoranu: «Opredelio sam se za ovaj poziv, jer su mi otac i brat radili u vojsci i preneli mi svoja pozitivna iskustva. Takođe, imam negativna iskustva sa privatnim poslodavcima, jer sam radio u restoranima bez rešenog radnog statusa i bez određenog radnog vremena. Ovde sam na samom startu dobio beneficirani radni staž i obezbeđeno socijalno osiguranje. Radno vreme je određeno, a prekovremeni rad je nagrađen. Mnogi ljudi greše jer naš posao poistovećuju sa klasičnim služenjem vojnog roka, a ovo je posao kao i svaki drugi».
Profesionalni vojnik, desetar Ivan Đurić iz Kragujevca, radi u vojnom restoranu kao manipulant: «Ranije sam imao stalno zaposlenje, ali sam u vojsci našao sebe i toplo bih preporučio mladim ljudima da se bave ovim zanimanjem. Zaposlio sam se u Beogradu, jer sam služio vojsku u ovoj istoj jedinici».
Desetar Slobodan Stojadinović iz Smederevske Palanke, mašinski tehničar po obrazovanju, radi u Tehničkoj službi, kao mehaničar za pešadijsko naoružanje: «Kada sam završio vojni rok, počeo sam da radim u Vojsci, jer mi je pružila mogućnost da obezbedim materijalnu sigurnost za moju novoosnovanu porodicu. Takođe, veliki sam ljubitelj naoružanja, pa mi posao odgovara i radim ga već dugi niz godina. Prošao sam obuku kroz rad, prateći svog starijeg kolegu».
Desetar Goran Simić od 1996. godine radi u vodu za održavanje, kao mehaničar za municiju i eksplozivna sredstva: «Poslušao sam brata i nisam se pokajao, jer sam po njegovom predviđanju zavoleo svoje zanimanje. Moj posao je terenski, a samim tim nije monoton. Svaki dan je drugačiji i predstavlja novi izazov. Proputovao sam celu Srbiju i upoznao mnogo ljudi».
Desetar Miroslav Ristovski radi u Centralnoj logističkoj bazi u službi obezbeđenja, kao čuvar: «Posao mi je zanimljiv, jer radim sa ljudima. Fizički nije previše zahtevan i postoji određeno radno vreme. Odlučio sam se za ovaj poziv nakon odsluženog vojnog roka, jer sam pre toga imao izvestan strah od velike odgovornosti koje on sa sobom nosi, ali i same vojske kao organizacije. Mislim da vojska nudi dosta interesantnih poslova i ljudi mogu da probaju sve i sigurno će se negde pronaći».
Vojnik po ugovoru Stojan Radović iz Prokuplja, vozač: «Na posao sam čekao pune dve godine i ovo je moje prvo radno mesto. Na dužnost sam stupio nakon obuke. Zadovoljan sam, jer imam obezbeđenu hranu i smeštaj, socijalno i zdravstveno osiguranje, dobro okruženje i posao u kome se zna red».
Mlađi vodnik po ugovoru Rade Tmušić, mehaničar motornih vozila i otac četvoro dece, od 1999. godine radi kao vatrogasac u Tehničkoj službi: «Sve što je odbijalo druge mlade ljude od vojnog poziva, mene je privuklo, a pre svega red, rad i disciplina. Preko studentske zadruge sam radio u mnogim državnim i privatnim firmama sa kojima nemam baš dobro iskustvo. Još za vreme vojnog roka završio sam obuku za vatrogasca. Moj sadašnji posao nosi izvesnu dozu adrenalina, jer nijedan požar nije isti. A i počeo sam u vreme kada je to bilo opasno zanimanje».
Podoficir Vojin Zdravković, po činu stariji vodnik, radi u Službi telekomunikacija, nekada rod veze: «Vojni poziv je u mom kraju vrlo popularan, pa sam se nakon srednje opredelio za vojnu školu. Počeo sam u Garnizonu Niš, a posle šest godina dobio sam prekomandu za Beograd. Posao je vrlo dinamičan i izazovan za mlade ljude, a pruža prilike za usavršavanje i napredovanje, kontakte sa drugim jedinicama, ali i vojskama drugih država. Zahteva širok spektar poznavanja društvenih i ekonomskih prilika u zemlji i svetu. Takođe, u okviru našeg posla postoji radno vreme koje se poštuje, koga privatnici najčešće zanemaruju, zdravstveno osiguranje i zavidna mogućnost lečenja.»
Stariji vodnik Željko Komarica radi u službi telekomunikacija: «Odlučio sam se odmah po završetku srednje škole, jer mi je to pružilo mogućnost da prevaziđem finansijsku situaciju svoje porodice, koja nije mogla da mi obezbedi školovanje. I nisam se pokajao, ni što se posla ni što se ljudi sa kojima sarađujem tiče. Posao me privlači, jer imam sklonosti ka elektronici, a ne treba zaboraviti ni mogućnost napredovanja, koja je otvorena pre svega nama, podoficirima».
Stariji vodnik Miroslav Nijemčević, iz bataljona veze: «Posle završene srednje elektrotehničke škole u Priboju, pobedila je čista ljubav osamnaestogodišnjeg mladića i odmah sam nastavio školovanje u vojsci, u službi koja je logičan sled mog obrazovanja. Sem toga, socijalno i zdravstveno osiguranje, ali i sasvim solidna primanja, u skladu sa primanjima u našoj zemlji, još su jedan od razloga zbog koga mladi ljudi treba da razmisle o vojnom pozivu.»
Profesionalizacija Vojske Srbije, koja je u toku, trebalo bi da bude završena do kraja 2010. godine. Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije u najvećoj meri su spremni za to, postoje i budzetska sredstva, ali očekuju veću podršku vladinog i nevladinog sektora u definisanju strategije, kao i medija u promociji vojničkog poziva.
U tom ključu je Ministarstvo odbrane, u saradnji sa Generalštabom Vojske Srbije, tokom septembra izradilo i raspisalo oglas za prijem profesionalnih vojnika u jedinice Vojske Srbije. Trenutno nedostaje oko 2300 pripadnika za popunu upražnjenih formacijskih mesta profesionalnih vojnika, a s obzirom da je fluktuacija velika, Vojska će i u narednim godinama ostati otvorena za mnoge mlade ljude.
O tome smo razgovarali sa načelnikom Uprave za kadrove Sektora za ljudske resurse Ministarstva odbrane, pukovnikom Slađanom Đorđevićem i njegovim saradnicima.
Prednosti nove Uredbe
«Pre svega, treba napomenuti da je u toku procedura usvajanja nove Uredbe o prijemu u profesionalnu vojnu službu, kojom se na neki način definišu drugačiji, a možda i povoljniji uslovi za status profesionalnih vojnika. U Upravi za kadrove Ministarstva odbrane očekuju da ona uskoro stupi na snagu, kada će te povoljnosti doći do izražaja u samom toku prijema profesionalnih vojnika», otkriva nam pukovnik Đorđević.Da bi potencijalni kandidat bio primljen u svojstvu profesionalnog vojnog lica, što znači u svojstvu oficira, podoficira, profesionalnog vojnika, mora da ispunjava opšte uslove koji su propisani odredbama Zakona o Vojsci Srbije, i posebne uslove koje propisuje Vlada i koji će biti propisani novom Uredbom.
Prema opštim uslovima, potencijalni kandidat mora da bude punoletan, da poseduje zdravstvenu sposobnost za službu u vojsci, koja se ocenjuje od strane nadležnih vojno-lekarskih komisija, propisano obrazovanje, da mu radni odnos u državnom organu nije prestajao zbog teže povrede dužnosti iz radnog odnosa i da nije osuđivan na kaznu zatvora od najmanje 6 meseci.
Posebnim uslovima su razrađeni uslovi koji se tiču starosne granice za prijem i stručne spreme potrebne za profesionalnog vojnika, koji će zavisiti od dužnosti koju će obavljati u profesionalnoj vojnoj službi (vojničke ili starešinske) i potreba službe, koje se godišnje ocenjuju na nivou celokupne Vojske Srbije i potom koordiniraju u kadrovski plan koji se pravi na nivou državnih organa i Vlade. Tako za vojničke dužnosti mogu da konkurišu kandidati sa osnovnim obrazovanjem, dok se za starešinske dužnosti traži srednje ili više obrazovanje. Kao poseban uslov predviđa se i bezbednosna provera, koju procenjuju nadležni organi vojne službe bezbednosti.
Šta posle 40-te?
Po trenutnim uslovima, na konkurs mogu da se prijave svi državljani Republike Srbije mlađi od 30 godina, ako konkurišu za službu u okviru vojske (intendantska, tehnička...), ili mlađi od 28 godina, ako konkurišu za rodove kao što su pešadija, artiljerija, oklopna jedinica...«Nova Uredba donosi nešto fleksibilnije rešenje, pa je ta granica za obe dužnosti pomerena na 30 godina. Prilikom njenog određivanja smo imali u vidu zakonsku odredbu po kojoj kandidati mogu da ostanu u službi profesionalnog vojnika po ugovoru do 40-e godine, pa je vreme od najmanje deset godina dovoljno dug period u kome vojnik može da napreduje i ostane stalno zaposlen u vojsci. Ako ne ispuni te uslove, ne usavršava se, ne ide na obuke i ne primi se za podoficira, njemu nakon 40-e godine prestaje profesionalna vojna služba, bez prava na penziju. Takođe, razmatrali smo i mogućnost pomeranja te starosne granice. Na kraju smo zaključili da je pomeranje besmisleno, jer je čovek od 40 godina još uvek spreman da se bezbolno uključi u civilni život, a sa druge strane, ima kopču da nastavi kao jedan iskusan profesionalni vojnik, sa stažom od desetak, petnaest godina i stečenim znanjem, obučenošću i iskustvom ispunjava uslove da pređe u profesionalnu vojnu službu i postane podoficir na neodređeno vreme. Posle prvog ugovora on već počinje da razmišlja i formalno ispunjava uslove za prijem u podoficire. U toku službe će se sigurno, ukoliko ispunjava sve norme, pojaviti dobra prilika za njega. Na svakom konkursu koji se otvori on će imati prednost, s obzirom da će oni biti interne prirode i da više nećemo školovati podoficire. Rad na neodređeno vreme je u današnjim uslovima dobio sasvim drugo značenje i radno mesto nije nikome zagarantovano. U Vojsci jeste i šansa je data svima onima koji su dovoljno motivisani i spremni da u jednoj zdravoj konkurenciji to mesto i zasluže», objašnjava pukovnik Saša Trandafilović, načelnik Odeljenja za status i standard u Upravi za kadrove Sektora za ljudske resurse Ministarstva odbrane.
Uredbom o prijemu u profesionalnu vojnu službu uređena je i oblast po kojoj lice može da bude primljeno u svojstvu podoficira po ugovoru. Potrebno je da ima najmanje 4. stepen stručne spreme, da je u svojstvu profesionalnog vojnika proveo najmanje tri godine, da je povoljno ocenjivan u toku profesionalne vojne službe i da mu je prosek ocena najmanje vrlo dobra, da je uspešno završio podoficirsku obuku, da ima preporuku svog starešine i najmanje čin desetara. On se u svojstvu podoficira po ugovoru prima do 35, ali i dalje ima mogućnost da do četrdesete bude primljen u stalni radni odnos kao podoficir, dobije penziju i sve prinadležnosti kao i oficiri i podoficiri koji su u sistemu. Takođe, oni koji su već u sistemu, a stariji su od 35 godina, mogu biti primljeni u stalni radni odnos do 2011. godine.
Put u civilni sektor
Bitna novina je i da se u svojstvo profesionalnog vojnika po ugovoru može primiti i civilno lice, odnosno državni službenik i nameštenik koji je već u sistemu odbrane, ukoliko zadovoljava opšte i posebne uslove i ima odgovarajuću stručnu spremu. Sa druge strane, profesionalni vojnik po ugovoru ima mogućnost da nakon 40-e ostane u svojstvu civilnog lica, odnosno državnog službenika i nameštenika, ukoliko se ukaže potreba za tim i ukoliko ispunjava propisane uslove. Naravno, svoju karijeru može da nastavi i u civilnom sektoru, a kada bude zakonski uređen sektor bezbednosti u pogledu formiranja i statusa agencija za obezbeđenje, pripadnici policije i vojske imaće određenije i bolje prilike za zapošljavanje u civilnom sektoru. Staž osiguranja koji je proveo u Vojsci se računa, pa samim tim, nakon određenog perioda ostvaruju i pravo na penziju (s obzirom na beneficirani radni staž može i sa 53 godine kada bude imao 40 godina osiguranja da ostvari pravo na penziju).Kao uslov prijema se propisuje da je za vreme vojnog roka pod oružjem kandidat osposobljen za obavljanje vojne dužnosti. Oni koji su vojni rok odslužili civilno ne bi mogli doći u obzir. Takođe, novina je i uvođenje stručnog osposobljavanja za profesionalne vojnike, koja podrazumeva upoznavanje okruženja i rad sa ljudima, upoznavanje sredstava koja će da duži... U svojstvu profesionalnog vojnika mogu biti primljene i osobe ženskog pola, koje pored obuke za stručno osposobljavanje treba da prođu i odgovarajuću vojnu obuku, nauče da rukuju oružjem i usvoje osnovna pravila i pojmove potrebne u vojnoj organizaciji.
Za vreme službe profesionalni vojnici imaju beneficirani radni staž i u zavisnosti od jedinice i dužnosti za svaku godinu staža dobijaju od dva do šest meseci na svaku godinu staža.
Aleksandra Bačević
"Poslovi", oglasne novine nacionalne službe za zapošljavanje
Kakva su primanja?
Plata profesionalnih vojnika je redovna i zaposleni u službama za koje je potreban uslov osnovno obrazovanje (kakva je na primer čuvarska) dobijaju oko 25000 dinara mesečno za osnovne funkcije u okviru 40-časovne radne nedelje. U zavisnosti od veština, značaja i jedinica u kojima službuju, dobijaju i uvećanja. Ako je u nekoj od jedinica kakve su npr. vojna policija, izviđački vod pešadijske čete ili specijalna brigada, ta plata je veća čak i do 25%. Uvećanja su još veća ako ima zvanje padobranca, ronioca ili pirotehničara.
«To je blizu proseka u privredi RS. Međutim, taj vojnik treba da zna da ima pravo na besplatan smeštaj, ishranu, radno odelo i plaćen prevoz za svakodnevni odlazak i dolazak s posla, ukoliko ne živi u kasarni.
Kad god je angažovan na terenu dobija nešto više od 1000 dinara za svaki dan, a ako bi se desilo da taj teren traje desetak dana ta suma je još veća. Ako ode na terene koji su malo teži, gde su uslovi naporniji i u kojima postoji rizik (kao što je kopnena zona bezbednosti), dnevnica bude i duplo veća. Tako bi, formalno, vojnik mogao da zaradi i do 1000 evra mesečno, bez troškova za hranu i smeštaj», objašnjava Saša Trandafilović.
Šta kažu vojnici?
Razgovor sa profesionalnim vojnicima po ugovoru, koji su već angažovani u Vojsci Srbije, pokazuje da su osnovni motivi za izbor sigurnost i uređenost vojnog poziva.
Desetar Dejan Stojković iz Beograda je mesar u vojničkom restoranu: «Opredelio sam se za ovaj poziv, jer su mi otac i brat radili u vojsci i preneli mi svoja pozitivna iskustva. Takođe, imam negativna iskustva sa privatnim poslodavcima, jer sam radio u restoranima bez rešenog radnog statusa i bez određenog radnog vremena. Ovde sam na samom startu dobio beneficirani radni staž i obezbeđeno socijalno osiguranje. Radno vreme je određeno, a prekovremeni rad je nagrađen. Mnogi ljudi greše jer naš posao poistovećuju sa klasičnim služenjem vojnog roka, a ovo je posao kao i svaki drugi».
Profesionalni vojnik, desetar Ivan Đurić iz Kragujevca, radi u vojnom restoranu kao manipulant: «Ranije sam imao stalno zaposlenje, ali sam u vojsci našao sebe i toplo bih preporučio mladim ljudima da se bave ovim zanimanjem. Zaposlio sam se u Beogradu, jer sam služio vojsku u ovoj istoj jedinici».
Desetar Slobodan Stojadinović iz Smederevske Palanke, mašinski tehničar po obrazovanju, radi u Tehničkoj službi, kao mehaničar za pešadijsko naoružanje: «Kada sam završio vojni rok, počeo sam da radim u Vojsci, jer mi je pružila mogućnost da obezbedim materijalnu sigurnost za moju novoosnovanu porodicu. Takođe, veliki sam ljubitelj naoružanja, pa mi posao odgovara i radim ga već dugi niz godina. Prošao sam obuku kroz rad, prateći svog starijeg kolegu».
Desetar Goran Simić od 1996. godine radi u vodu za održavanje, kao mehaničar za municiju i eksplozivna sredstva: «Poslušao sam brata i nisam se pokajao, jer sam po njegovom predviđanju zavoleo svoje zanimanje. Moj posao je terenski, a samim tim nije monoton. Svaki dan je drugačiji i predstavlja novi izazov. Proputovao sam celu Srbiju i upoznao mnogo ljudi».
Desetar Miroslav Ristovski radi u Centralnoj logističkoj bazi u službi obezbeđenja, kao čuvar: «Posao mi je zanimljiv, jer radim sa ljudima. Fizički nije previše zahtevan i postoji određeno radno vreme. Odlučio sam se za ovaj poziv nakon odsluženog vojnog roka, jer sam pre toga imao izvestan strah od velike odgovornosti koje on sa sobom nosi, ali i same vojske kao organizacije. Mislim da vojska nudi dosta interesantnih poslova i ljudi mogu da probaju sve i sigurno će se negde pronaći».
Vojnik po ugovoru Stojan Radović iz Prokuplja, vozač: «Na posao sam čekao pune dve godine i ovo je moje prvo radno mesto. Na dužnost sam stupio nakon obuke. Zadovoljan sam, jer imam obezbeđenu hranu i smeštaj, socijalno i zdravstveno osiguranje, dobro okruženje i posao u kome se zna red».
Mlađi vodnik po ugovoru Rade Tmušić, mehaničar motornih vozila i otac četvoro dece, od 1999. godine radi kao vatrogasac u Tehničkoj službi: «Sve što je odbijalo druge mlade ljude od vojnog poziva, mene je privuklo, a pre svega red, rad i disciplina. Preko studentske zadruge sam radio u mnogim državnim i privatnim firmama sa kojima nemam baš dobro iskustvo. Još za vreme vojnog roka završio sam obuku za vatrogasca. Moj sadašnji posao nosi izvesnu dozu adrenalina, jer nijedan požar nije isti. A i počeo sam u vreme kada je to bilo opasno zanimanje».
Podoficir Vojin Zdravković, po činu stariji vodnik, radi u Službi telekomunikacija, nekada rod veze: «Vojni poziv je u mom kraju vrlo popularan, pa sam se nakon srednje opredelio za vojnu školu. Počeo sam u Garnizonu Niš, a posle šest godina dobio sam prekomandu za Beograd. Posao je vrlo dinamičan i izazovan za mlade ljude, a pruža prilike za usavršavanje i napredovanje, kontakte sa drugim jedinicama, ali i vojskama drugih država. Zahteva širok spektar poznavanja društvenih i ekonomskih prilika u zemlji i svetu. Takođe, u okviru našeg posla postoji radno vreme koje se poštuje, koga privatnici najčešće zanemaruju, zdravstveno osiguranje i zavidna mogućnost lečenja.»
Stariji vodnik Željko Komarica radi u službi telekomunikacija: «Odlučio sam se odmah po završetku srednje škole, jer mi je to pružilo mogućnost da prevaziđem finansijsku situaciju svoje porodice, koja nije mogla da mi obezbedi školovanje. I nisam se pokajao, ni što se posla ni što se ljudi sa kojima sarađujem tiče. Posao me privlači, jer imam sklonosti ka elektronici, a ne treba zaboraviti ni mogućnost napredovanja, koja je otvorena pre svega nama, podoficirima».
Stariji vodnik Miroslav Nijemčević, iz bataljona veze: «Posle završene srednje elektrotehničke škole u Priboju, pobedila je čista ljubav osamnaestogodišnjeg mladića i odmah sam nastavio školovanje u vojsci, u službi koja je logičan sled mog obrazovanja. Sem toga, socijalno i zdravstveno osiguranje, ali i sasvim solidna primanja, u skladu sa primanjima u našoj zemlji, još su jedan od razloga zbog koga mladi ljudi treba da razmisle o vojnom pozivu.»
