INTERVJU GENERAL-MAJORA BOŽIDARA FORCE
Sreda, 16.1.2008 | Intervjui
Naoružanje i oprema potrebni Vojsci moraju se posmatrati sa nekoliko aspekata. Prvo, prema misijama i zadacima Vojske, što se utvrđuju Strategijom odbrane. Drugo, a u skladu sa prvim, prema strukturi komandi, jedinica i ustanova Vojske. Treće, što se uvek uzima u obzir, prema raspoloživim resursima, odnosno stanju naoružanja i vojne opreme kojim Vojska raspolaže i, na kraju, prema finansijskim mogućnostima (budzet) za modernizaciju postojećeg ili nabavku novog.
Koja vrsta naoružanja i opreme je, u ovom trenutku, najpotrebnija našoj Vojsci i koja će iduće godine biti prva investicija te vrste?
Naoružanje i oprema potrebni Vojsci moraju se posmatrati sa nekoliko aspekata. Prvo, prema misijama i zadacima Vojske, što se utvrđuju Strategijom odbrane. Drugo, a u skladu sa prvim, prema strukturi komandi, jedinica i ustanova Vojske. Treće, što se uvek uzima u obzir, prema raspoloživim resursima, odnosno stanju naoružanja i vojne opreme kojim Vojska raspolaže i, na kraju, prema finansijskim mogućnostima (budzet) za modernizaciju postojećeg ili nabavku novog. Zajedno posmatrano, naoružanje i oprema nalaze se u relaciji zadatak – organizacija – potreba – mogućnost.
Prioriteti naoružanja i vojne opreme utvrđuju se srednjeročnim programom razvoja i opremanja, kao svojevrsnom operacionalizacijom Strategijskog pregleda odbrane. Sa opšteg aspekta posmatrano, prioriteti za Vojsku Srbije su: telekomunikaciona oprema; oprema za prikupljanje, obradu, čuvanje i distribuciju podataka; zaštitna balistička oprema za vojnika; borbena vozila točkaši; školski avion za početnu obuku pilota; oprema za kontrolu vazdušnog prostora; terenska motorna vozila i oprema za specijalne i jednice vojne policije. U ovoj godini planiramo da prve investicije prate redosled navedenih prioriteta u opremanju Vojske.
S obzirom da je Vojska Srbije najavila dugoročnu nabavku oklopnjaka „točkaša“ kada bi trebalo da stigne prvi kontigent tih vozila i koji tip („Patria“, „Pirana“, „Pandur“, BTR-90...) najviše odgovara potrebama naših oklopnih jedinica?
Oklopna vozila točkaši su trend i brend, kad je u pitanju opšti razvoj i opremanje oklopnih ili pešadijskih jedinica oružanih snaga okruženja, ali i šire posmatrano. To je, između ostalog, posledica savremenog poimanja uloge i zadataka tih snaga. Oružane snage iz okruženja već su, delom ili najvećim delom, opremile svoje jedinice navedenim sredstvima. Sa njihovog aspekta posmatrano, to su upravo neki od modela koje ste naveli u vašem pitanju.
Vojska Srbije prati trend razvoja oružanih snaga okruženja, a sa aspekta sopstvenih potreba utvrđuje prioritete i potrebe, i kad su oklopna vozila točkaši u pitanju. U Ministarstvu odbrane i Generalštabu pokrenuta je redovna procedura analize i predlaganja opremanja Vojske tom vrstom oklopnih vozila, koja imaju višestruku namenu (borbena, izviđačka, sanitetska i komandna vozila). Ta redovna procedura podrazumeva izradu taktičke studije, (što je urađeno), prtehodnu analizu i niz drugih propisanih postupaka. Sve to radi se na najvišem nivou odlučivanja, gde se razmatraju svi aspekti verifikacije odbranih uzoraka, pre nego što se donese odluka nadležnog nivoa o opremanju Vojske.
U Vojsci Srbije i Ministarstvu odbrane, dakle, u toku su prethodne radnje, koje podrazumevaju i prikupljanje ponuda, obilazak sajmova i proizvođača i slično. Izboru konkretnog modela prethodi multikriterijumska analiza, koja, između ostalog, podrazumeva: potrebe Vojske, mogućnosti proizvođača da udovolji zahtevima Vojske, cenu, integralno tehničko obezbeđenje, obuku na novim sredstvima, mogućnosti sopstvene nadgradnje vozila – kooperacija sa proizvođačem i druge faktore. Za sada nije doneta odluka koji će od navedenih modela biti odabran.
Da li Strategijski pregled odbrane predviđa i reorganizaciju ili promene u naoružanju naše Vojske i u kom smislu?
Kao što je poznato, Strategijski pregled odbrane čine četiri celine: politički okvir, vizija Vojske 2015. godine, stanje sistema odbrane i Vojske i potrebne sposobnosti i prioriteti razvoja do 2010. godine. Dakle, Strategijski pregled odbrane, pre svega, definiše srednjeročni razvoj sistema odbrane, a u sklopu njega je i segment - opremanje Vojske Srbije. U tom smislu posmatrano, nekoliko je prioriteta koji se odnose na vaše pitanje, a koji su napred navedeni.
Neka od sredstava naoružanja i vojne opreme razvijaju se u domaćoj odbrambenoj industriji, kao što je razvoj školskog aviona za početnu obuku pilota, sredstva modela opremanja vojnika pešadije i slično. Međutim, nekim od sredstava naoružanja i opreme Vojska ne raspolaže niti ih je rentabilno razvijati u sopstvenoj odbrambenoj industriji, odnosno jeftinije je kupovati ih kao gotov proizvod. Dugoročnije posmatrano, Strategijski pregled odbrane projektuje (predviđa) modernizaciju Vojske u domenu sredstava NVO ViPVO i KoV, kao što su sistem za kontrolu vazdušnog prostora, što je i međunarodna obaveza, kao i zaštite sopstvenog vazdušnog prostora. U zavisnosti od materijalnih i finansijskih mogućnosti predviđa se nabavka savremenih sredstava te namene, kao što je sistem PVO i višenamenski avion. U Kopnenoj vojsci reč je o navedenim oklopnim vozilima točkašima i drugoj opremi. Svaka modernizacija za posledicu ima i promene u organizaciji. To je interaktivan proces.
Kakva je vizija razvoja Kopnene vojske, Vazduhoplovstva i centara za obuku?
Vaše pitanje je vrlo složeno, kako po strukturi, tako i po zahvatu elemenata. Naime, razvoj je pojam izuzetne opštosti koji u sebi sadrži niz operacionalizovanih pojmova, kakvi su kadar, organizacija, modernizacija, opremanje, obuka, školovanje, socijalni program i drugi.
Kopnena vojska i ViPVO, i dalje, razvijaće se kao dva vida Vojske Srbije, sa osnovnom podelom na snage za reagovanje, glavne odbrambene snage i snage ojačanja. Njihovu osnovu činiće brigade, odnosno jedinice istog ranga (avijacijske baze u ViPVO). Modularna razvijenost bataljona (i jedinica istog ranga) u brigadama, omogućava njihovu kombinaciju za izvršavanje konkretnog zadatka, sa jedne, a stepen gotovsti za izvršenje zadatka (G0–G4) obezbeđuje kontinuitet u narastanju Vojske do potrebne veličine, sa druge strane. Profesionalizacija kadra biće jedan od zahteva, što će brže ići u avijacijskim jedinicama, kod ViPVO, kao i u nekim jedinicama KoV, kakva je specijalna brigada, na primer. Opremanje i modernizacije ta dva vida kretaće se u kombinaciji sopstvenog razvoja, remonta i nabavke gotovih proizvoda sa tržišta. Prioriteti razvoja i opremanja napred su navedeni. Obuka pojedinca kao i jedinica razvijaće se u skladu sa novom Doktrinom obuke i paralelno sa profesionalizacijom Vojske. Osnovna novina u obuci biće njena opredeljenost listom zadataka za svaku konkretnu jedinicu.
Centri za obuku svoju osnovnu namenu imaju u obuci pojedinca i to dvojako posmatrano: (1) opšta obuka pojedinca, koja se realizuje u teritorijalnim centrima i (2) stručno-specijalitička obuka pojedinca, koja se realizuje u centrima za stručno-specijalističku obuku. Paralelno sa procesom profesionalizacije, a u skladu sa novom Doktrinom obuke, razvijaće se i zadaci i struktura centara za obuku.
Šta tačno znači modularni tip Vojske i može li to da isprati naoružanje i tehnika Vojske Srbije?
Prošlo je vreme masovnih i glomaznih oružanih snaga, ranga armija i grupa armija čak i u najrazvijenijim i najvećim zemljama sveta. Oružane snage sve više projektuju se prema mogućim zadacima, što im daje formu tzv. projektovodne organizacije. Okrenutost ka predvidivim zadacima zahteva organizaciju koja se brzo uspostavlja za svaki konkretan zadatak i efikasno demontira nakon njegovog izvršenja. To je osnova formiranja jedinica modularnog tipa koje će se relativno jednostavno uklapati prema zahtevu prirode zadatka.
U Vojsci Srbije je zauzeto stanovište da takve jedinice, perspektivno posmatrano, mogu da budu bataljon i njemu ravni sastavi. Njihovim veštim kombinovanjem dobija se organizacija koja je potrebna za rešenje konkretnog zadatka.
Svakako da je opremanje jedinice navedenih karakteristika bitno, pre svega u smislu njihovih sposobnosti za realizaciju misija i zadataka. Vojska Srbije raspolaže dovoljnom količinom naoružanja i vojne opreme za formiranje modularnih jedinica. U delu tog NVO, kao i ubojnih sredstava nalaze se i viškovi. Sa druge strane, kvalitet NVO, u nekim segmentima, nije na nivou razvijenih zemalja, i u tom području se traže rešenja prioriteta o kojima je bilo reči.
Može li tehnika i naoružanje kojim trenutno raspolaže Vojska Srbije da odgovori svim tim misijama – odbrane države, mirovnim misijama i pomoći civilnom stanovništvu?
Misije i zadaci Vojske Srbije, po vrsti i nazivu, gotovo su identične misijama i zadacima oružanih snaga zemalja okruženja. U tom smislu, osnovna misija i zadatak Vojske Srbije jeste odbrana zemlje od oružanog ugrožavanja. Za tu misiju, Vojska raspolaže dovoljnom količinom naoružanja i opreme, ali, kako smo već rekli, ono nije u svim njegovim delovima na tehnološkom nivou kako je to u razvijenim zemljama.
Druga misija Vojske – podrška izgradnji mira u regionu, sa aspekta opremljenosti Vojske Srbije, zahteva dodatne napore na modernizaciji pojedinih sredstava NVO, za jedinice koje možemo deklarisati za tu vrstu zadataka. Stoga, u Vojsci se mnogo vodi računa ko i gde može da učestvuje, o čemu, svakako, odluku donose državni organi – Narodna skupština i predsednik Republike.
Treća misija – podrška civilnim vlastima, zahteva modernizaciju nekih osnovnih sredstava i sistema Vojske, koji se mogu upotrebiti u ovoj misiji, kao i ulaganja u sistem obuke za tu vrstu zadataka. Svakako, treba imati na umu da je Vojska i do sada uvek uzimala učešće u ovoj misiji, ali to nije njen prioritetan zadatak.
Da li je 20 odsto vojnog budzeta, koliko je određeno za modernizaciju i opremanje, dovoljno da „pokrpi višegodišnje rupe“ u ovom segmentu Vojske Srbije? Možemo li tim novcem, bar donekle, da pratimo svetske vojne standarde?
Raspodela budzeta za odbranu prepoznatljiva je kroz tri dela: personal – tekući (operativni) troškovi – kapitalne investicije. Optimalnim u tom odnosu smatra se razmera 50:30:20 odsto zahvata budzeta. Takav odnos teško dostižu i najrazvijenije oružane snage. Naime, u većini zemalja najveći izdaci u oružanim snagama, odnosno najveći zahvati iz budzeta, odlaze na personal. Takva situacija je i u Vojsci Srbije.
U narednoj godini deo budzeta odbrane za kapitalne investicije biće nešto ispod 20 odsto, što je najveći postotak u nekoliko poslednjih godina. Međutim, taj postotak ne odnosi se samo na naoružanje i vojnu opremu, odnosno tu su uključeni i troškovi za infrastrukturu. Sa druge strane, postotak za naoružanje i opremu ne može se posmatrati samo za jednu godinu, već u kontinuitetu planskog perioda. Sa pretpostavkom da bruto narodni dohodak raste po stopi od 6 odsto godišnje, u srednjeročnom periodu u kojem bi se iz budzeta za odbranu odvajalo 2,4 odsto BND, postotak od oko 15 odsto za naoružanje i vojnu opremu značajno bi uticao na modernizaciju pojedinih delova Vojske Srbije. To, svakako, ne znači ekstenzivno ulaganje u sve ono što Vojsci treba, već naprotiv, izbor prioriteta, koji su napred navedeni. U tom smislu posmatrano, 20 odsto od budzeta odbrane poboljšaće stepen modernizacije Vojske, ili uticaće da se, u nekim segmentima modernizacije, prati savremeni svetski trend, kako ste naveli u vašem pitanju. Međutim, za nabavku najsavremenijih sofisticiranih sredstava i sistema koji su potrebni Vojsci, biće i dalje neophodna pomoć države, ne samo kroz budzet odbrane.
Kada bi trebalo da bude gotov remont naših aviona MiG-29, koliko će to ukupno da košta i planira li se u bliskoj budućnosti nabavka novih vojnih letelica?
Remont aviona tipa MiG-29 biće završen u 2008. godini. Ugovor je sklopljen preko firme „Jugoimport SDPR“, a finansijska sredstva je obezbedila Vlada Srbije iz Nacionalnog investicionog plana. Očekuje se da krajem januara poleti prvi od remontovanih MiG-ova 29, a u prvom kvartalu još dva.
Kao što je poznato privodi se kraju razvoj škoilskog aviona za početnu obuku pilota – „lasta“. Završetak dva prototipa očekuje se ove godine. U formi projekcije, analiza i planiranja jeste modernizacija vida V i PVO, odnosno predviđa se nabavka višenamenskog aviona.
B. Popović
Naoružanje i oprema potrebni Vojsci moraju se posmatrati sa nekoliko aspekata. Prvo, prema misijama i zadacima Vojske, što se utvrđuju Strategijom odbrane. Drugo, a u skladu sa prvim, prema strukturi komandi, jedinica i ustanova Vojske. Treće, što se uvek uzima u obzir, prema raspoloživim resursima, odnosno stanju naoružanja i vojne opreme kojim Vojska raspolaže i, na kraju, prema finansijskim mogućnostima (budzet) za modernizaciju postojećeg ili nabavku novog. Zajedno posmatrano, naoružanje i oprema nalaze se u relaciji zadatak – organizacija – potreba – mogućnost.
Prioriteti naoružanja i vojne opreme utvrđuju se srednjeročnim programom razvoja i opremanja, kao svojevrsnom operacionalizacijom Strategijskog pregleda odbrane. Sa opšteg aspekta posmatrano, prioriteti za Vojsku Srbije su: telekomunikaciona oprema; oprema za prikupljanje, obradu, čuvanje i distribuciju podataka; zaštitna balistička oprema za vojnika; borbena vozila točkaši; školski avion za početnu obuku pilota; oprema za kontrolu vazdušnog prostora; terenska motorna vozila i oprema za specijalne i jednice vojne policije. U ovoj godini planiramo da prve investicije prate redosled navedenih prioriteta u opremanju Vojske.
S obzirom da je Vojska Srbije najavila dugoročnu nabavku oklopnjaka „točkaša“ kada bi trebalo da stigne prvi kontigent tih vozila i koji tip („Patria“, „Pirana“, „Pandur“, BTR-90...) najviše odgovara potrebama naših oklopnih jedinica?
Oklopna vozila točkaši su trend i brend, kad je u pitanju opšti razvoj i opremanje oklopnih ili pešadijskih jedinica oružanih snaga okruženja, ali i šire posmatrano. To je, između ostalog, posledica savremenog poimanja uloge i zadataka tih snaga. Oružane snage iz okruženja već su, delom ili najvećim delom, opremile svoje jedinice navedenim sredstvima. Sa njihovog aspekta posmatrano, to su upravo neki od modela koje ste naveli u vašem pitanju.
Vojska Srbije prati trend razvoja oružanih snaga okruženja, a sa aspekta sopstvenih potreba utvrđuje prioritete i potrebe, i kad su oklopna vozila točkaši u pitanju. U Ministarstvu odbrane i Generalštabu pokrenuta je redovna procedura analize i predlaganja opremanja Vojske tom vrstom oklopnih vozila, koja imaju višestruku namenu (borbena, izviđačka, sanitetska i komandna vozila). Ta redovna procedura podrazumeva izradu taktičke studije, (što je urađeno), prtehodnu analizu i niz drugih propisanih postupaka. Sve to radi se na najvišem nivou odlučivanja, gde se razmatraju svi aspekti verifikacije odbranih uzoraka, pre nego što se donese odluka nadležnog nivoa o opremanju Vojske.
U Vojsci Srbije i Ministarstvu odbrane, dakle, u toku su prethodne radnje, koje podrazumevaju i prikupljanje ponuda, obilazak sajmova i proizvođača i slično. Izboru konkretnog modela prethodi multikriterijumska analiza, koja, između ostalog, podrazumeva: potrebe Vojske, mogućnosti proizvođača da udovolji zahtevima Vojske, cenu, integralno tehničko obezbeđenje, obuku na novim sredstvima, mogućnosti sopstvene nadgradnje vozila – kooperacija sa proizvođačem i druge faktore. Za sada nije doneta odluka koji će od navedenih modela biti odabran.
Da li Strategijski pregled odbrane predviđa i reorganizaciju ili promene u naoružanju naše Vojske i u kom smislu?
Kao što je poznato, Strategijski pregled odbrane čine četiri celine: politički okvir, vizija Vojske 2015. godine, stanje sistema odbrane i Vojske i potrebne sposobnosti i prioriteti razvoja do 2010. godine. Dakle, Strategijski pregled odbrane, pre svega, definiše srednjeročni razvoj sistema odbrane, a u sklopu njega je i segment - opremanje Vojske Srbije. U tom smislu posmatrano, nekoliko je prioriteta koji se odnose na vaše pitanje, a koji su napred navedeni.
Neka od sredstava naoružanja i vojne opreme razvijaju se u domaćoj odbrambenoj industriji, kao što je razvoj školskog aviona za početnu obuku pilota, sredstva modela opremanja vojnika pešadije i slično. Međutim, nekim od sredstava naoružanja i opreme Vojska ne raspolaže niti ih je rentabilno razvijati u sopstvenoj odbrambenoj industriji, odnosno jeftinije je kupovati ih kao gotov proizvod. Dugoročnije posmatrano, Strategijski pregled odbrane projektuje (predviđa) modernizaciju Vojske u domenu sredstava NVO ViPVO i KoV, kao što su sistem za kontrolu vazdušnog prostora, što je i međunarodna obaveza, kao i zaštite sopstvenog vazdušnog prostora. U zavisnosti od materijalnih i finansijskih mogućnosti predviđa se nabavka savremenih sredstava te namene, kao što je sistem PVO i višenamenski avion. U Kopnenoj vojsci reč je o navedenim oklopnim vozilima točkašima i drugoj opremi. Svaka modernizacija za posledicu ima i promene u organizaciji. To je interaktivan proces.
Kakva je vizija razvoja Kopnene vojske, Vazduhoplovstva i centara za obuku?
Vaše pitanje je vrlo složeno, kako po strukturi, tako i po zahvatu elemenata. Naime, razvoj je pojam izuzetne opštosti koji u sebi sadrži niz operacionalizovanih pojmova, kakvi su kadar, organizacija, modernizacija, opremanje, obuka, školovanje, socijalni program i drugi.
Kopnena vojska i ViPVO, i dalje, razvijaće se kao dva vida Vojske Srbije, sa osnovnom podelom na snage za reagovanje, glavne odbrambene snage i snage ojačanja. Njihovu osnovu činiće brigade, odnosno jedinice istog ranga (avijacijske baze u ViPVO). Modularna razvijenost bataljona (i jedinica istog ranga) u brigadama, omogućava njihovu kombinaciju za izvršavanje konkretnog zadatka, sa jedne, a stepen gotovsti za izvršenje zadatka (G0–G4) obezbeđuje kontinuitet u narastanju Vojske do potrebne veličine, sa druge strane. Profesionalizacija kadra biće jedan od zahteva, što će brže ići u avijacijskim jedinicama, kod ViPVO, kao i u nekim jedinicama KoV, kakva je specijalna brigada, na primer. Opremanje i modernizacije ta dva vida kretaće se u kombinaciji sopstvenog razvoja, remonta i nabavke gotovih proizvoda sa tržišta. Prioriteti razvoja i opremanja napred su navedeni. Obuka pojedinca kao i jedinica razvijaće se u skladu sa novom Doktrinom obuke i paralelno sa profesionalizacijom Vojske. Osnovna novina u obuci biće njena opredeljenost listom zadataka za svaku konkretnu jedinicu.
Centri za obuku svoju osnovnu namenu imaju u obuci pojedinca i to dvojako posmatrano: (1) opšta obuka pojedinca, koja se realizuje u teritorijalnim centrima i (2) stručno-specijalitička obuka pojedinca, koja se realizuje u centrima za stručno-specijalističku obuku. Paralelno sa procesom profesionalizacije, a u skladu sa novom Doktrinom obuke, razvijaće se i zadaci i struktura centara za obuku.
Šta tačno znači modularni tip Vojske i može li to da isprati naoružanje i tehnika Vojske Srbije?
Prošlo je vreme masovnih i glomaznih oružanih snaga, ranga armija i grupa armija čak i u najrazvijenijim i najvećim zemljama sveta. Oružane snage sve više projektuju se prema mogućim zadacima, što im daje formu tzv. projektovodne organizacije. Okrenutost ka predvidivim zadacima zahteva organizaciju koja se brzo uspostavlja za svaki konkretan zadatak i efikasno demontira nakon njegovog izvršenja. To je osnova formiranja jedinica modularnog tipa koje će se relativno jednostavno uklapati prema zahtevu prirode zadatka.
U Vojsci Srbije je zauzeto stanovište da takve jedinice, perspektivno posmatrano, mogu da budu bataljon i njemu ravni sastavi. Njihovim veštim kombinovanjem dobija se organizacija koja je potrebna za rešenje konkretnog zadatka.
Svakako da je opremanje jedinice navedenih karakteristika bitno, pre svega u smislu njihovih sposobnosti za realizaciju misija i zadataka. Vojska Srbije raspolaže dovoljnom količinom naoružanja i vojne opreme za formiranje modularnih jedinica. U delu tog NVO, kao i ubojnih sredstava nalaze se i viškovi. Sa druge strane, kvalitet NVO, u nekim segmentima, nije na nivou razvijenih zemalja, i u tom području se traže rešenja prioriteta o kojima je bilo reči.
Može li tehnika i naoružanje kojim trenutno raspolaže Vojska Srbije da odgovori svim tim misijama – odbrane države, mirovnim misijama i pomoći civilnom stanovništvu?
Misije i zadaci Vojske Srbije, po vrsti i nazivu, gotovo su identične misijama i zadacima oružanih snaga zemalja okruženja. U tom smislu, osnovna misija i zadatak Vojske Srbije jeste odbrana zemlje od oružanog ugrožavanja. Za tu misiju, Vojska raspolaže dovoljnom količinom naoružanja i opreme, ali, kako smo već rekli, ono nije u svim njegovim delovima na tehnološkom nivou kako je to u razvijenim zemljama.
Druga misija Vojske – podrška izgradnji mira u regionu, sa aspekta opremljenosti Vojske Srbije, zahteva dodatne napore na modernizaciji pojedinih sredstava NVO, za jedinice koje možemo deklarisati za tu vrstu zadataka. Stoga, u Vojsci se mnogo vodi računa ko i gde može da učestvuje, o čemu, svakako, odluku donose državni organi – Narodna skupština i predsednik Republike.
Treća misija – podrška civilnim vlastima, zahteva modernizaciju nekih osnovnih sredstava i sistema Vojske, koji se mogu upotrebiti u ovoj misiji, kao i ulaganja u sistem obuke za tu vrstu zadataka. Svakako, treba imati na umu da je Vojska i do sada uvek uzimala učešće u ovoj misiji, ali to nije njen prioritetan zadatak.
Da li je 20 odsto vojnog budzeta, koliko je određeno za modernizaciju i opremanje, dovoljno da „pokrpi višegodišnje rupe“ u ovom segmentu Vojske Srbije? Možemo li tim novcem, bar donekle, da pratimo svetske vojne standarde?
Raspodela budzeta za odbranu prepoznatljiva je kroz tri dela: personal – tekući (operativni) troškovi – kapitalne investicije. Optimalnim u tom odnosu smatra se razmera 50:30:20 odsto zahvata budzeta. Takav odnos teško dostižu i najrazvijenije oružane snage. Naime, u većini zemalja najveći izdaci u oružanim snagama, odnosno najveći zahvati iz budzeta, odlaze na personal. Takva situacija je i u Vojsci Srbije.
U narednoj godini deo budzeta odbrane za kapitalne investicije biće nešto ispod 20 odsto, što je najveći postotak u nekoliko poslednjih godina. Međutim, taj postotak ne odnosi se samo na naoružanje i vojnu opremu, odnosno tu su uključeni i troškovi za infrastrukturu. Sa druge strane, postotak za naoružanje i opremu ne može se posmatrati samo za jednu godinu, već u kontinuitetu planskog perioda. Sa pretpostavkom da bruto narodni dohodak raste po stopi od 6 odsto godišnje, u srednjeročnom periodu u kojem bi se iz budzeta za odbranu odvajalo 2,4 odsto BND, postotak od oko 15 odsto za naoružanje i vojnu opremu značajno bi uticao na modernizaciju pojedinih delova Vojske Srbije. To, svakako, ne znači ekstenzivno ulaganje u sve ono što Vojsci treba, već naprotiv, izbor prioriteta, koji su napred navedeni. U tom smislu posmatrano, 20 odsto od budzeta odbrane poboljšaće stepen modernizacije Vojske, ili uticaće da se, u nekim segmentima modernizacije, prati savremeni svetski trend, kako ste naveli u vašem pitanju. Međutim, za nabavku najsavremenijih sofisticiranih sredstava i sistema koji su potrebni Vojsci, biće i dalje neophodna pomoć države, ne samo kroz budzet odbrane.
Kada bi trebalo da bude gotov remont naših aviona MiG-29, koliko će to ukupno da košta i planira li se u bliskoj budućnosti nabavka novih vojnih letelica?
Remont aviona tipa MiG-29 biće završen u 2008. godini. Ugovor je sklopljen preko firme „Jugoimport SDPR“, a finansijska sredstva je obezbedila Vlada Srbije iz Nacionalnog investicionog plana. Očekuje se da krajem januara poleti prvi od remontovanih MiG-ova 29, a u prvom kvartalu još dva.
Kao što je poznato privodi se kraju razvoj škoilskog aviona za početnu obuku pilota – „lasta“. Završetak dva prototipa očekuje se ove godine. U formi projekcije, analiza i planiranja jeste modernizacija vida V i PVO, odnosno predviđa se nabavka višenamenskog aviona.
B. Popović
